Prva piramida, graditelji i Velika sfinga
Za Egipćane, grobovi su bili njihovi večni domovi. Verovali su da će duše umrlih oživeti u zagrobnom životu samo ako im tela ostanu netaknuta. U početku su mrtvi sahranjivani u pustinji, gde je vreli, suvi pesak prirodno štitio telo od propadanja. Kasnije su Egipćani usavršili tehniku mumificiranja.
Faraoni prve i druge dinastije sahranjivani su u kamenim jamama u mastabama - četvrtastim građevinama od blata sa ravnim krovom. Čak i u najranijim mastabama bilo je nekoliko zasebnih odaja u koje su smeštani kraljevski sarkofazi i zagrobni darovi, uključujući hranu, oružje i oruđe.
Zoser je za sebe želeo sasvim drugačiji spomenik: kamenu građevinu koja bi se sezala do nebesa. Graditelj novog spomenika bio je Imhotep, najstariji arhitekta čije je im sačuvano do današnjih dana. Imhotep je bio mnogo više od arhitekte: on je bio staroegipatski Leonardo da Vinči, višestuko obdareni genije koji je radio kao Zoserov vezir, a bavio se i medicinom, vajarstvom, filozofijom i astronomijom. Bio je jedan od retkih Egipćana koji nisu bili kraljevskog roda, a oko kojih su ispredane legende. Dugo posle smrti smatran je otelotvorenjem znaja, a u kasnijem periodu staroegipatske istorije čak je obožavan kao božanstvo.
Pod nadzorom Imhotepa, Zoserova grobnica gradila se u Sakari, približno dvadeset kilometara južno od današnjeg Kaira. Grobnica je završena otprilike 2650. pre n. e. postala je prototip svih kasnijih piramida. Imhotep je zadržao tradicionalni oblik mastabe, ali je šest takvih oblika postavio jedan na drugi, pričemu je svaki sledeći bio manji od prethodnog.
Tako je nastala Stepenasta piramida - ali treba naglasiti da ona nema kvadratnu osnovu kao prave piramide, već ima osnovu u obliku pravougaonika, dimenzija 125 x 105 m, kao mastaba. I pored toga, građevina je bila potpuno drugačija od prethodnih. S impresivnom visinom od 60m, Zoserova grobnica je, prema rečima iz jednog teksta uklesanog u hranu, predstavljala "stepenište ka nebu" kojim je kralj trebao da se popne.